| Chapter 3 |
1 |
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; --
|
2 |
poče svoju besjedu i reče: --
|
3 |
"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!' --
|
4 |
U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više! --
|
5 |
Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile! --
|
6 |
O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci! --
|
7 |
A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje! --
|
8 |
Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri! --
|
9 |
Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda! --
|
10 |
Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju! --
|
11 |
Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe? --
|
12 |
Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? --
|
13 |
U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao --
|
14 |
s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice, --
|
15 |
ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili. --
|
16 |
Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje. --
|
17 |
Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka. --
|
18 |
Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. --
|
19 |
Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga. --
|
20 |
Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše --
|
21 |
koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju? --
|
22 |
Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli. --
|
23 |
Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio? --
|
24 |
Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici. --
|
25 |
Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. --
|
26 |
Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka." --
|