| Chapter 29 |
1 |
Job nastavi svoju besjedu i reče: --
|
2 |
"O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio, --
|
3 |
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo, --
|
4 |
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše, --
|
5 |
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci, --
|
6 |
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen! --
|
7 |
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg, --
|
8 |
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali. --
|
9 |
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. --
|
10 |
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik. --
|
11 |
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. --
|
12 |
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. --
|
13 |
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. --
|
14 |
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. --
|
15 |
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, --
|
16 |
otac ubogima, zastupnik strancima. --
|
17 |
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti. --
|
18 |
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.' --
|
19 |
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa. --
|
20 |
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.' --
|
21 |
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju. --
|
22 |
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima. --
|
23 |
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim. --
|
24 |
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica. --
|
25 |
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene. --
|