| Chapter 34 |
1 |
Elihu nastavi svoju besjedu i reče: --
|
2 |
"I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene, --
|
3 |
jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša. --
|
4 |
Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro. --
|
5 |
Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. --
|
6 |
U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' --
|
7 |
Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, --
|
8 |
sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? --
|
9 |
On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' --
|
10 |
Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, --
|
11 |
te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. --
|
12 |
Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo. --
|
13 |
TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? --
|
14 |
Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, --
|
15 |
sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek. --
|
16 |
Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih. --
|
17 |
Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? - --
|
18 |
Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!' --
|
19 |
Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih? --
|
20 |
Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju. --
|
21 |
Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. --
|
22 |
Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. --
|
23 |
Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti. --
|
24 |
Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. --
|
25 |
TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi. --
|
26 |
Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. --
|
27 |
Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove --
|
28 |
goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču. --
|
29 |
Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može? --
|
30 |
Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. --
|
31 |
Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću. --
|
32 |
Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!' --
|
33 |
Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada! --
|
34 |
Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene: --
|
35 |
Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti. --
|
36 |
Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; --
|
37 |
a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila." --
|