| Chapter 36 |
1 |
Elihu nastavi i reče: --
|
2 |
"Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga. --
|
3 |
Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam. --
|
4 |
Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen. --
|
5 |
Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. --
|
6 |
Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. --
|
7 |
S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. --
|
8 |
Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani, --
|
9 |
djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. --
|
10 |
Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. --
|
11 |
Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove. --
|
12 |
Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako. --
|
13 |
A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje; --
|
14 |
u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika. --
|
15 |
Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči: --
|
16 |
izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. --
|
17 |
Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, --
|
18 |
nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. --
|
19 |
Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba. --
|
20 |
Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš. --
|
21 |
Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje. --
|
22 |
Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega? --
|
23 |
Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'? --
|
24 |
Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše. --
|
25 |
S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka. --
|
26 |
Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih! --
|
27 |
U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara. --
|
28 |
Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato. --
|
29 |
Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora? --
|
30 |
Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva. --
|
31 |
Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva. --
|
32 |
On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi. --
|
33 |
Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu. --
|