| Chapter 104 |
1 |
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, --
|
2 |
svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, --
|
3 |
na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. --
|
4 |
Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. --
|
5 |
Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, --
|
6 |
pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; --
|
7 |
na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. --
|
8 |
Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. --
|
9 |
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. --
|
10 |
Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. --
|
11 |
Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. --
|
12 |
Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. --
|
13 |
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. --
|
14 |
Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje --
|
15 |
i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. --
|
16 |
Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. --
|
17 |
Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. --
|
18 |
Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. --
|
19 |
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. --
|
20 |
Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. --
|
21 |
Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. --
|
22 |
Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. --
|
23 |
Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. --
|
24 |
Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. --
|
25 |
Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. --
|
26 |
Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. --
|
27 |
I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. --
|
28 |
Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. --
|
29 |
Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. --
|
30 |
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. --
|
31 |
Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! --
|
32 |
On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. --
|
33 |
Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. --
|
34 |
Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. --
|
35 |
Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja! --
|