| Chapter 107 |
1 |
Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! --
|
2 |
Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske --
|
3 |
i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. --
|
4 |
Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada. --
|
5 |
Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. --
|
6 |
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. --
|
7 |
Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. --
|
8 |
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! --
|
9 |
Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. --
|
10 |
U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, --
|
11 |
jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. --
|
12 |
Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. --
|
13 |
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. --
|
14 |
Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. --
|
15 |
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! --
|
16 |
Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. --
|
17 |
Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: --
|
18 |
svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. --
|
19 |
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. --
|
20 |
Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. --
|
21 |
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! --
|
22 |
Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! --
|
23 |
Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: --
|
24 |
oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. --
|
25 |
On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. --
|
26 |
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. --
|
27 |
Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. --
|
28 |
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. --
|
29 |
Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. --
|
30 |
Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. --
|
31 |
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! --
|
32 |
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! --
|
33 |
On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; --
|
34 |
plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. --
|
35 |
On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore --
|
36 |
i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. --
|
37 |
Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. --
|
38 |
I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. --
|
39 |
Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. --
|
40 |
Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. --
|
41 |
Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. --
|
42 |
Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! --
|
43 |
Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu! --
|