| Chapter 144 |
1 |
Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu. --
|
2 |
On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge! --
|
3 |
Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ? --
|
4 |
Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju. --
|
5 |
Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se! --
|
6 |
Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih! --
|
7 |
Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih: --
|
8 |
laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. --
|
9 |
Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću. --
|
10 |
Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača --
|
11 |
spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. --
|
12 |
Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja; --
|
13 |
da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju; --
|
14 |
ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim! --
|
15 |
Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog! --
|