| Chapter 42 |
1 |
Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. --
|
2 |
On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. --
|
3 |
On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, --
|
4 |
ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. --
|
5 |
Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode. --
|
6 |
Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, --
|
7 |
da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. --
|
8 |
Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima. --
|
9 |
Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem. --
|
10 |
Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji! --
|
11 |
Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova! --
|
12 |
Nek' daju čast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima! --
|
13 |
Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja. --
|
14 |
"Šutjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao žena kada rađa, dašćem i uzdišem. --
|
15 |
Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti. --
|
16 |
Vodit ću slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti. --
|
17 |
Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'" --
|
18 |
Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite! --
|
19 |
Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin? --
|
20 |
Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo! --
|
21 |
Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliča i proslavi Zakon svoj. --
|
22 |
A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen, mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: "Vrati!" --
|
23 |
Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak? --
|
24 |
Tko je pljačkašu izručio Jakova i otimačima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, čijim putima ne htjedosmo hoditi, čiji Zakon nismo slušali? --
|
25 |
Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze. --
|