| Chapter 14 |
1 |
U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa --
|
2 |
pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." --
|
3 |
Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. --
|
4 |
Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!" --
|
5 |
Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. --
|
6 |
Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. --
|
7 |
Zato se zakle dati joj što god zaište. --
|
8 |
A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja." --
|
9 |
Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. --
|
10 |
Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. --
|
11 |
I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. --
|
12 |
A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu. --
|
13 |
Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. --
|
14 |
Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. --
|
15 |
Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." --
|
16 |
A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." --
|
17 |
Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe." --
|
18 |
A on će im: "Donesite mi ih ovamo." --
|
19 |
I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. --
|
20 |
I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. --
|
21 |
A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. --
|
22 |
I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. --
|
23 |
A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. --
|
24 |
Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. --
|
25 |
O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. --
|
26 |
A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. --
|
27 |
Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" --
|
28 |
Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" --
|
29 |
A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. --
|
30 |
Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" --
|
31 |
Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" --
|
32 |
Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. --
|
33 |
A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!" --
|
34 |
Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. --
|
35 |
I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike --
|
36 |
te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi. --
|