| Chapter 21 |
1 |
Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreći ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. --
|
2 |
Kad nađosmo lađu za Feniciju, popesmo se i otplovismo. --
|
3 |
Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreći prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje lađa imala iskrcati tovar. --
|
4 |
Pronađosmo učenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. --
|
5 |
Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se. --
|
6 |
Pozdravismo se, popesmo se na lađu, a oni se vratiše kući. --
|
7 |
Tako dovršismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo braću i ostali jedan dan u njih. --
|
8 |
Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uđosmo u kuću Filipa evanđelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. --
|
9 |
On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale. --
|
10 |
Kako smo se zadržali mnogo dana, siđe iz Judeje neki prorok imenom Agab, --
|
11 |
dođe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reče: "Ovo govori Duh Sveti: Čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana." --
|
12 |
Kada smo to čuli, stadosmo mi i mještani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. --
|
13 |
Nato on odvrati: "Što plačete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa." --
|
14 |
A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: "Gospodnja budi volja!" --
|
15 |
Nakon tih dana spremismo se i uzađosmo u Jeruzalem. --
|
16 |
S nama pođoše i učenici iz Cezareje pa nas odvedoše k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom učeniku, da u njega odsjednemo. --
|
17 |
Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braća radosno. --
|
18 |
Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Nađoše se ondje i sve starješine. --
|
19 |
Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što učini Bog među poganima po njegovoj službi. --
|
20 |
Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: "Vidiš, brate: deseci su tisuća Židova povjerovali i svi su revnitelji Zakona. --
|
21 |
A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su među poganima upućuješ na otpad od Mojsija učeći ih da ne obrezuju djece i ne žive po običajima. --
|
22 |
Što dakle? Čut će svakako da si došao. --
|
23 |
Učini stoga što ti kažemo. U nas su četiri čovjeka koji imaju zavjet. --
|
24 |
Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa će svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon. --
|
25 |
A što se tiče pogana koji povjerovaše - poslali smo što odlučismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva." --
|
26 |
Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uđe u Hram, oglasi svršetak dana posvećenja nakon kojih će se za svakoga od njih prinijeti prinos. --
|
27 |
Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke --
|
28 |
vičući: "Izraelci, u pomoć! Evo čovjeka koji sve posvuda poučava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto." --
|
29 |
Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram. --
|
30 |
Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. --
|
31 |
Dok su mu o glavi radili, dođe do tisućnika čete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. --
|
32 |
On odmah uze vojnike i satnike pa otrča dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisućnika i vojnike, prestadoše udarati Pavla. --
|
33 |
Onda se tisućnik približi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i što je učinio. --
|
34 |
Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu. --
|
35 |
Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine. --
|
36 |
Jer mnoštvo je naroda išlo za njima i vikalo: "Smakni ga!" --
|
37 |
Upravo na ulazu u vojarnu reče Pavao tisućniku: "Smijem li nešto reći?" On ga upita: "Zar znaš grčki? --
|
38 |
Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one četiri tisuće bodežara?" --
|
39 |
Pavao odvrati: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu." --
|
40 |
Kad mu on dopusti, Pavao stojeći na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom: --
|