| Chapter 11 |
1 |
Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. --
|
2 |
Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela: --
|
3 |
Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. --
|
4 |
Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. --
|
5 |
Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. --
|
6 |
Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost! --
|
7 |
Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, --
|
8 |
kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega. --
|
9 |
I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom. --
|
10 |
Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni! --
|
11 |
Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. --
|
12 |
Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj? --
|
13 |
Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam --
|
14 |
ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. --
|
15 |
Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? --
|
16 |
Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. --
|
17 |
Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, --
|
18 |
ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. --
|
19 |
Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. --
|
20 |
Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! --
|
21 |
Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. --
|
22 |
Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen. --
|
23 |
A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi. --
|
24 |
Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu! --
|
25 |
Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. --
|
26 |
I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova. --
|
27 |
I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. --
|
28 |
U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. --
|
29 |
Ta neopozivi su dari i poziv Božji! --
|
30 |
Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe --
|
31 |
tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. --
|
32 |
Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. --
|
33 |
O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! --
|
34 |
Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? --
|
35 |
Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? --
|
36 |
Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. --
|